Sezona krpelja

U našim krajevima najčešće se susreće šumski ili šikarni krpelj vrste Ixodes ricinus, a određeni značaj ima i pseći krpelj Rhipicephalus sanguineus. Krpelji za svoj razvoj i razmnožavanje trebaju obrok krvi, pa je upravo to razlog zašto povremeno žive kao nametnici na toplokrvnim kralješnjacima (pticama i sisavcima) kojima sišu krv.

Slika 1.
Šumski krpelj Ixodes ricinus

Rasprostranjeni su široko u prirodi, najčešće na rubnim područjima šuma, u sloju grmlja i niskog raslinja, u šikarama i područjima visoke trave. Krpelj ima mali radijus kretanja koji se mjeri metrima, svoju žrtvu ne traži aktivno poput komaraca, već se popne na vršak grančice i nepomično čeka. Ukoliko čovjek ili životinja dotaknu krpelja, on se svojim nožicama zakvači i pređe na žrtvu. Kroz izvjesno vrijeme šeta po tijelu i traži pogodno mjesto za obrok krvi (meki, vlažniji dijelovi kože, pregibi na tijelu, vlasište).

Prilikom uboda rilcem krpelji izlučuju tvar kojom se pričvrste uz kožu, te slinu putem koje mogu prenositi uzročnike određenih zaraznih bolesti ukoliko su i sami zaraženi. Prenose čitav niz bolesti, ali je značajno napomenuti da nisu zaraženi u velikom broju. Krpelji su najbrojniji i najaktivniji u proljeće i rano ljeto, te znatno rjeđe u jesen, dok se tijekom hladnih mjeseci ne susreću.
Značajnije bolesti koje prenose krpelji su

Navedene bolesti su tzv. bolesti prirodnih žarišta jer se pojavljuju samo na određenim područjima zbog uske povezanosti s prirodnim staništem prenosioca (krpelja). Najugroženiji su ljudi koji profesionalno učestalo borave u prirodi (šumski radnici) ili su u prirodi često zbog hobija (planinari, lovci, izletnici, djeca - polaznici škole u prirodi i sl.).

Opće mjere zaštite od krpelja:

Ukoliko se otkrije krpelj koji se pričvrstio na kožu, potrebno ga je što prije odstraniti jer se skraćivanjem vremena provedenog na koži smanjuje i mogućnost eventualnog prijenosa uzročnika bolesti. Odnosno, rizik od infekcije veći je što je boravak krpelja na tijelu duži.
Krpelja je potrebno izvaditi cijelog bez prethodnog premazivanja bilo kakvim (inače uvriježenim) sredstvima, zato što navedeni postupak premazivanja uzrokuje pojačano izlučivanje sline krpelja, te eventualno pojačano ubacivanje i mogućih uzročnika pojedinih zaraznih bolesti. Krpelja se vadi pincetom hvatanjem neposredno uz kožu, te ga se laganim povlačenjem, bez naglih trzaja, izvlači iz kože. Nakon opisanog postupka potrebno je mjesto uboda dezinficirati medicinskim alkoholom. Ukoliko prilikom vađenja dođe do otkidanja tijela krpelja i posljedičnog zaostajanja rilca u koži, ono se odstranjuje uz pomoć sterilne igle. Tada je potrebno potražiti pomoć liječnika.

Jedina specifična preventivna zaštitna mjera (cijepljenje) odnosi se samo na zaštitu od jedne bolesti koju prenose krpelji, a to je KME - krpeljni meningoencefalitis (virusna upala mozga i moždanih ovojnica). Cijepljenje protiv KME preporuča se za ugroženi dio ukupne populacije, prvenstveno za osobe profesionalno izložene mogućnosti zaraze kao što su šumski radnici. Osim njih, cijepljenje se preporuča za osobe koje zbog osobnih sklonosti često borave u prirodi, kao što su planinari, izletnici, lovci i sl. Cijepljenje se provodi injiciranjem tri doze cjepiva u određenim razmacima (0, 1-3, 9-12 mj.) kroz godinu dana, te naknadnim docjepljivanjem jednom dozom cjepiva svake tri godine. Napominjem kako se područje naše županije smatra područjem srednje zaraženosti krpelja virusom KME. Za usporedbu, područje oko Zagreba smatra se područjem jake zaraze, a prema nekim istraživanjima tamošnja zaraženost krpelja virusom KME bila je 3/1.000 (na tisuću ulovljenih krpelja bila su tri pozitivna).

Puno češća bolest našeg područja koju također prenose zaraženi krpelji je Lymska borelioza. Za navedenu bolest svake godine pristigne nekoliko prijava oboljenja, a zbog relativne podcijenjenosti, realno pretpostavljamo kako je broj zaraženih svake godine veći od broja prijavljenih. Lymska bolest uzrokovana je spirohetom koja u razdoblju inkubacije od 3 do 32 dana nakon ugriza krpelja uzrokuje karakterističnu promjenu na koži oko mjesta ugriza. Ta promjena naziva se kronični migrirajući eritem, a odlikuje se centrifugalnim širenjem crvenila kože uz blijeđenje promjene u sredini.

Slika 2.
Erythema chronicum migrans (kronični migrirajući eritem - Lymska bolest)

Uočavanje opisane promjene na koži nakon ugriza krpelja svakako zahtijeva posjet liječniku zbog propisivanja antibiotske terapije. Liječenje ranog stadija bitno je kako bi se spriječile kasne komplikacije nervnog sustava, srca i krvnih žila ili zglobova. Cijepljenje protiv KME ne štiti cijepljenu osobu i protiv Lymske bolesti!

Ostale bolesti koje prenose krpelji (erlichioza, babezioza, tularemija, rikecioza) rijetke su na našem području.

Ravnatelj Zavoda
mr. sc. Miroslav Venus, dr. med.
specijalist epidemiolog