BJESNOĆA, RABIES

Bjesnoća je zarazna bolest uzrokovana virusom iz porodice Lyssavirusa. Jedina je zarazna bolest koja redovito završava smrtno ukoliko se pojave simptomi. To je zoonoza, dakle bolest koja se prenosi sa životinje na čovjeka.

Rezervoar virusa su divlje i domaće životinje sisavci: lisice, vukovi, psi, mačke a u nekim zemljama i šišmiši.

Prijenos virusa se ostvaruje ugrizom ili direktnim kontaktom sa slinom bolesne životinje. Ogrebotine, sitne ili veće otvorene rane na koži predstavljaju ulazna vrata za virus ali najveći je rizik od ugriza bijesne životinje. Dokazani su i drugi načini prijenosa kao kontaminacija sluznica oka, nosa i usta, aerosolom od šišmiša, transplantacijom rožnice ili drugih organa i tkiva. Ovakvi načini prijenosa su više izuzetak nego pravilo.

Nakon ugriza bolesne životinje virus je unesen u mišić te putuje živcima prema mozgu. Tek kad dospije do mozga nastupaju simptomi bjesnoće. Period od ugriza do pojave simptoma naziva se inkubacija a traje od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci (navodno i do 2 godine). Dužina inkubacije ovisi o količini unešenog virusa, veličini rane, udaljenosti rane od mozga pa stoga najdužu inkubaciju imaju male rane na perifernim dijelovima tijela.

Tek nakon što zahvati mozak i dovede do pojave simptoma, virus se pojavljuje i u slini i tada životinja postaje zarazna. Za vrijeme inkubacije nema opasnosti od prijenosa bolesti jer životinja nije zarazna. Prijenos sa čovjeka na čovjeka je teoretski moguć jer slina bolesnog čovjeka također sadrži virus, no nije zabilježen takav događaj.

Bolest se razvija u nekoliko stadija.

Početni stadij traje 1-4 dana i sličan je gripi: povišena temperatura, malaksalost, glavobolja, bolovi u mišićima. Na mjestu ugriza koje je ujedno i mjesto ulaska virusa mogu se pojaviti poremećaji osjeta i lagani trzajevi mišića u oko 60% pacijenata.

Slijedeći stadij nastaje zbog upale mozga. Javlja se jaka motorna aktivnost, uzbuđenost, konfuzija, halucinacije, agresivnost, grčevi mišića, epileptički napadi. Kako bolest napreduje javljaju se poremećaji svijesti, preosjetljivost na zvukove, svjetlo, strujanje zraka. Pojačano je lučenje sline.

U trećem stadiju dolazi do oštećenja moždanog debla. Zbog pojačanog lučenja sline i bolnih grčeva mišića koji sudjeluju u aktu gutanja nastaje tipična slika pjene na ustima. Može nastupiti paraliza i poremećaji disanja.

Bolest traje kratko, 2-10 dana, i redovito završava smrtno.

Dijagnoza bjesnoće kod životinja postavlja se dokazom virusnog antigena u tkivu mozga. Brza potvrda bjesnoće kod životinja je vrlo važna, osobito ako je životinja ozlijedila čovjeka. Ukoliko znamo da je životinja bijesna možemo kod ugriženog primijeniti postekspozicijsku profilaksu tj. dati imunoglobulin i cjepivo protiv bjesnoće kako bi se spriječio razvoj bolesti.

Bjesnoća u ljudi dokazuje se nizom pretraga sline, krvi i spinalne tekućine.
U liječenju je potrebna hospitalizacija i mjere intenzivnog liječenja uključujući i umjetnu respiraciju jer se smatra da postoje, iako minimalne, šanse za izlječenje.

Godišnje u Svijetu umre 35000-40000 ljudi, uglavnom u Aziji i Africi. Oko 36% smrti uzrokovanih bjesnoćom dogodi se u Indiji, većinom su to djeca ugrižena od bijesnog psa. Osobito nepovoljna situacija je u onim zemljama gdje je raširena takozvana urbana bjesnoća. Tu je osnovni domaćin virusa pas, a on živi među ljudima pa je veći rizik od infekcije.

Za razliku od toga silvatična bjesnoća se zadržala među divljim životinjama, osnovni rezervoar virusa je lisica. Rizik za čovjeka je veći ako ulazi u njeno stanište.

U Hrvatskoj je bjesnoća prisutna u divljih životinja, dakle silvatičnog je tipa. Oboljelih ljudi nemamo od 1963. a dva slučaja nakon te godine bila su "uvežena" što znači da su se zarazili van Hrvatske.

Bjesnoća je bolest koja se ne može izliječiti ali se može prevenirati primjenom cjepiva i imunoglobulina. Sve osobe koje ugrize bijesna ili na bjesnoću sumnjiva životinja bit će cijepljene u Antirabičnoj ambulanti Zavoda za javno zdravstvo. Primit će četiri doze cjepiva protiv bjesnoće kroz tri tjedna te po procjeni liječnika imunoglobulin. Cjepivo i imunoglobulin spriječit će razvoj bolesti.

Kućne ljubimce, prvenstveno pse i mačke treba preventivno cijepiti, a najmanju moguću razinu smanjiti broj pasa i mačaka lutalica. Unazad nekoliko godina u Hrvatskoj se provodi oralna vakcinacija lisica s namjerom da se smanji cirkulacija virusa bjesnoće u divljih životinja.