OSPICE, MORBILI
Ospice su vrlo zarazna respiratorna bolest uzrokovana virusom morbila.
Počinje s povišenom temperaturom, kašljem, curenjem nosa, upalom očnih spojnica i crvenilom očiju, upalom grla, općom slabosti i pojavom Koplikovih pjega na sluznici usta (sitne bijele pjege). Nakon 3-5 dana, uz porast temperature do vrhunca od 40°C, javlja se crveni osip. Prvo je vidljiv iza ušiju i uz granicu kose na čelu, zatim po licu, vratu, trupu i na kraju na udovima. Nakon 3-4 dana osip blijedi istim redoslijedom kojim je izbijao.
Iako opisana klinička slika ne djeluje osobito teška, ova je bolest zabrinjavajuća jer u oko 30% oboljelih nastaju komplikacije.
Jedno od 10-ero oboljele djece razvije upalu uha koja može dovesti do trajne gluhoće, jedno od 20-ero djece razvije upalu pluća koja u male djece može dovesti do smrti. Jedno od 1000 oboljele djece dobije upalu mozga (encefalitis) s konvulzijama a kao posljedica može ostati mentalna retardacija. Jedno do dvoje od 1000 oboljele djece umire. Kod trudne žene koja oboli od ospica može doći do pobačaja ili prijevremenog poroda.
U nerazvijenim zemljama umire jedno od četvero oboljelih. Ospice su glavni uzrok sljepoće među afričkom djecom.
Kao posljedica oboljenja od ospica u ranoj dobi, kasnije u životu može nastati SSPE (subakutni sklerozirajući panencefalitis), fatalna degerativna bolest centralnog živčanog sustava koja se obično javlja 7-10 godina nakon infekcije virusom ospica. Tijek bolesti je polagan uz intelektualno propadanje te kroz 6-9 mjeseci nakon pojave prvih simptoma nastupa smrt.
Nakon uvođenja cijepljenja protiv ospica broj oboljelih se znatno smanjio. Prije 1968.g. dok se još nije cijepilo protiv ospica u Hrvatskoj je obolijevalo 15-20 000 osoba godišnje, a od 1992.g. praktički nemamo oboljelih osim u izuzetnim slučajevima (necijepljeni smješteni u domovima, "uvozni" slučajevi).
Izvor zaraze je bolesnik koji 4 dana prije i 4 dana nakon izbijanja osipa kašljanjem i kihanjem širi virus u okolinu. S obzirom da je virus vrlo kontagiozan, zarazit će se 90% osoba koje su bile u kontaktu s bolesnikom ako nisu cijepljene. Virus izbačen kašljanjem i kihanjem može preživjeti 2 sata na površinama i predmetima tako da se možemo zaraziti i vlastitim rukama ako smo dirali kontaminirane površine a potom nos i usta.
Ospice se u obliku većih ili manjih epidemija i dalje javljaju u mnogim zemljama Europe (Bosna, Srbija, Italija, Austrija, Rumunjska.), Azije, Afrike, Sjeverne i Južne Amerike. Stoga putovanje necijepljenih osoba u te zemlje predstavlja rizik, ne samo za putnika već i za osobe u kontaktu koje nisu putovale.
Ova karta Svijeta pokazuje koliko su učestale veće i manje epidemije ospica i koliko su raširene.
Za liječenje ospica, kao i za druge virusne bolesti, ne postoji specifični lijek već se primjenjuje simptomatska terapija za sniženje temperature, rehidraciju, protiv kašlja. Antibiotici dolaze u obzir samo kod bakterijskih komplikacija ospica.
Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike, anamneze i eventualno seroloških testova.
S obzirom na moguće komplikacije ospica koje mogu ugroziti život ili ostaviti trajne posljedice, i na činjenicu da ne postoji specifična terapija ospica, svakako se preporučuje cijepljenje kao efikasna preventivna mjera.
U Hrvatskoj je cijepljenje protiv ospica obavezno, provodi se kombiniranim cjepivom protiv ospica, rubeole i zaušnjaka koje se daje nakon navršenih godinu dana starosti, te ponovo pri pregledu za upis u osnovnu školu.
Darija Petrovčić, dr. med.
specijalist epidemiolog |
|