Tetanus je zarazna bolest uzrokovana bakterijom Clostridium tetani. Ova bakterija živi u crijevima preživača i izlučuje se njihovim izmetom u okoliš. Kad dospije u vanjsku sredinu pretvara se u spore te u tom obliku može u zemlji, prašini i stajskom gnoju preživjeti godinama.

Kad spore kroz oštećenu kožu uđu u tijelo (ubodna rana, porezotina) prelaze u vegetativni oblik koji stvara toksin odgovoran za pojavu simptoma bolesti. Površinske i plitke rane nisu toliko opasne za nastanak bolesti. Duboke, ubodne rane nastale prodorom nekog predmeta kroz kožu odgovaraju uzročniku jer se on razmnožava u uvjetima bez kisika. Ako je rana zagađena zemljom ili prašinom moguće je da je unešen uzročnik tetanusa. U osobe koja nije cijepljena protiv ove bolesti može doći do pojave simptoma.

Nakon inkubacije od 3-21 dan, najčešće nakon 14 dana nastupaju simptomi bolesti: glavobolja, grčevi čeljusti, nevoljni grčevi mišića tijela često i u području trbuha, bolna zakočenost cijelog tijela, otežano gutanje. Zbog ukočenosti mišića lica izgled je karakterističan – pacijent izgleda kao da se stalno smije dok zapravo trpi vrlo bolne grčeve. Prisutni su i povišena temperatura te pojačano znojenje. Zbog zahvačenosti mišića leđa javlja se opistotonus – pacijent je poput luka savijen unazad, na podlogu se oslanja samo glavom i petama.

Opisani oblik je takozvani generalizirani tetanus. Lokalizirani oblik tetanusa je blaži te zahvača muskulaturu određenog dijela tijela, uglavnom u blizini ulazne rane.

Dijagnoza tetanusa postavlja se na temelju karakteristične kliničke slike. Ne postoje laboratorijski testovi za potvrdu tetanusa.

Potrebna je hitna hospitalizacija, kirurška obrada rane kako bi se uklonilo tkivo u kojem se razmnožava uzročnik i proizvodi toksin. U liječenju se primjenjuju humani tetanusni imunoglobulin, sredstva za smirenje i opuštanje mišića, te antibiotici. Ponekad je potrebna i umjetna respiracija.

U Hrvatskoj godišnje oboli 10-20 osoba. Uglavnom su to starije osobe koje nisu uopće cijepljene, nisu potpuno cijepljene protiv tetanusa ili je od posljednjeg cijepljenja prošlo mnogo godina.

Cijepljenje protiv tetanusa je najbolja prevencija ove bolesti a provodi se prema Kalendaru obveznih cijepljenja: cijepi se sva dojenčad nakon navršena dva mjeseca starosti s tri doze između kojih je razmak osam tjedana. Docjepljuju se djeca s navršenih godinu dana jednom dozom, zatim ponovo s jednom dozom nakon navršenih pet godina. Tijekom školovanja cjepivo protiv tetanusa se prima u 1. i 8. razredu te ponovo u završnom razredu srednje škole.

Dakle od rođenja pa do kraja srednje škole dijete primi osam doza cjepiva protiv tetanusa. Nakon toga cijepljenje je potrebno u slučaju ozljede prema procjeni liječnika.

Cijepljenje je također uvedeno i u dob od 60 godina kako bi se obuhvatile osobe koje nikad nisu cijepljene ili je prošlo više od deset godina od posljednjeg cijepljenja. U slučaju ozljede, osim cjepiva, na raspolaganju je i humani tetanusni imunoglobulin (HTIg) koji se primjenjuje kako bi se spriječio nastanak bolesti u periodu dok organizam još nije stvorio antitijela kao odgovor na cjepivo. Štiti kroz dva tjedna a daje se osobama koje su necijepljenje, nemaju dokaz o cijepljenju, primile su manje od tri doze cjepiva tokom života, ili je prošlo više od deset godina od zadnjeg cijepljenja.

Darija Petrovčić, dr. med.
specijalist epidemiolog