SVRAB (SCABIES)

Definicija:
Svrab je zarazna, parazitarna kožna bolest koju izaziva grinja Sarcoptes scabiei var. hominis, maleni parazit koji se ukopava u gornji sloj kože, gdje živi i leže jaja. Svojom prisutnošću parazit uzrokuje simptome bolesti, najčešće intenzivan svrab i iritaciju kože, a prenosi se produženim izravnim fizičkim kontaktom s zaraženom osobom.
Svrab se općenito smatra laganom bolešću, iako neugodnom, ako se njenom liječenju pristupi na vrijeme i na odgovarajući način.
Ime bolesti potječe od latinske riječi "scabere" što znači svrbjeti, a upućuje na glavni simptom bolesti. Svrab je bio čest i poznat u prošlosti, kao što je i danas rasprostranjen diljem svijeta, a pogađa ljude svih rasa i socijalnih staleža. Na našim područjima bolest je još poznata pod nazivom šuga.

Način prijenosa svraba:
Najčešće, na tijelu zaražene osobe živi tek mali broj ženki uzročnika svraba (10 - 15) koje su sposobne priječi na zdravu osobu i zaraziti je. Nadalje, uzročnik svraba na tijelu domaćina može živjeti 1 do 2 mjeseca, dok izvan domaćina može preživjeti tek 2 do 3 dana, a temperatura od 50oC ubija ga već za 10 minuta. Stoga za prijenos uzročnika svraba najčešće je potreban izravan kontakt kože zaražene i zdrave osobe, kao i dovoljno vremena za prelazak uzročnika. Takav kontakt najčešće se ostvaruje spavanjem u istom krevetu sa zaraženom osobom, a rjeđe korištenjem rublja, posteljine ili odjeće koju je prethodno koristila zaražena osoba. Kratkim kontaktom kao što je rukovanje ili kratak zagrljaj, svrab se jako teško prenosi. Prijenosu uzročnika pogoduje i povećana gustoća populacije.
Stoga, čest je prijenos bolesti između seksualnih partnera i unutar obitelji s više članova koji žive skučeno, kao i unutar različitih kolektiva kao što su domovi, dječji vrtići i sl., zbog povećane gustoće populacije gdje lakše dolazi do kontakata.

Simptomi i oblici bolesti:
Po dolasku na kožu čovjeka, odrasle ženke uzročnika svraba kopaju kanaliće u površinskom sloju kože u kojima žive i legu jaja i svojom prisutnošću izazivaju simptome bolesti.
Kod prvog zaražavanja svrabom do pojave simptoma može proći čak 2 - 6 tjedana, dok kod osoba koje su već imale svrab simptomi mogu nastupiti već nakon 1 - 4 dana. Problem je što i u razdoblju bez simptoma takva osoba je zarazna i najčešće tada, zbog neprepoznavanja bolesti, nesvjesno dolazi do prijenosa svraba na zdrave osobe.
Sami simptomi su u biti alergijske prirode kao reakcija na prisutnost parazita, a najčešće su to intenzivan svrab (jači preko noći i na toplini) i sitni crvenkasti (papulozni) osip kože, a ponekad se mogu i vidjeti tanki, sivkasti ukopni kanalići na mjestima zaraženima svrabom.
U klasičnim slučajevima svrab i osip se najprije javljaju između prstiju ruku i na nadlanici i zapešću. Iako se simptomi mogu javiti gotovo na bilo kojem dijelu tijela: na pregibima ruku i nogu (lakat, pazuh, koljeno), na peti, oko spolnih organa, na stražnjici, oko pupka, oko bradavica. Kod odraslih obično glava i vrat nisu nikad zahvaćeni, dok kod dojenčadi i male djece mogu biti. Ponekad se također mogu pojaviti sitni mjehurići i ljuskaste promjene na koži zahvaćenih dijelova tijela.

Poseban slučaj predstavljaju osobe s oslabljenim imunitetom, npr. starije ili oboljele od HIV-a ili drugih kroničnih bolesti. Ako se ne liječi, kod takvih osoba može doći do razvoja teškog oblika bolesti - krustoznog ili Norveškog svraba. Kod takvih osoba dolazi do abnormalnog razmnožavanja grinja i stvaranja krustoznih zadebljana kože u kojima se nalazi ogroman broj uročnika svraba. Osobe sa krustoznim svrabom su vrlo zarazne za svoju okolinu i potrebno ih je brzo i intenzivno liječiti da se suzbije naglo širenje svraba.
Slijedeća komplikacija svraba može biti bakterijska upala kože izazvana stafilokokom auresom ili beta hemolitičkim streptokokima, koji uđu u kožu kroz ranice nastale češanjem.

Otkrivanje i liječenje:
Ako se primijete opisani simptomi potrebno se javiti liječniku kako bi se pristupilo odgovarajućem liječenju i spriječilo daljnje širenje bolesti. Bolest se potvrđuje pronalaskom grinja, jaja ili fekalnog materijala mikroskopskom pretragom strugotina kože.
Liječenje je prilično jednostavno i brzo ako se liječenju pravovremeno pristupi, a provodi se lokalnim i peroralnim skabicidima, npr. permetrin, ivermektin, lindan, benzil - benzoat, krotamiton ili pripravci sumpora. Kod primjene skabicida potrebno se pridržavati uputa o načinu primjene kako bi učinkovito djelovali. Pravilnom primjenom skabicida brzo se i efikasno uništavaju grinje svraba i takve osobe već nakon 1 - 2 aplikacije lijeka prestaju biti zarazne. Nažalost, svrab i osip mogu ostati prisutni još kroz 2 tjedna budući da su posljedica alergijske reakcije, a mogu se eventualno ublažiti kratkotrajnom primjenom antihistaminika ili kortikosteroida. Ako se simptomi nastave duže od 4 tjedna možda je došlo do ponovnog zaražavanja, pa je potrebno ponoviti terapiju.
Prilikom liječenja skabicide je potrebno primijeniti i na svim članovima uže obitelji oboljelog, kao i sve osobe koje su došle u blizak, duži kontakt sa oboljelom osobom u proteklih mjesec dana prije pojave simptoma bolesti.

Kako spriječiti širenje svraba?
Zbog činjenice da su osobe zaražene svrabom zarazne i prije pojave simptoma bolesti, u sprječavanju širenja svraba važno je pravodobno otkrivanje i liječenje oboljelih, kao i primjena nekih općih higijenskih mjera i postupaka. Osobna higijena je važna, ali ne spriječava pojavu bolesti ako osoba dođe u duži, blizak kontakt s zaraženom osobom.
Jedna od osnovnih mjera u sprečavanu širenja svraba je smanjenje gustoće smještaja i osiguravanje individualnog kreveta za svaku osobu, kao i izbjegavanje korištenja zajedničke krevetnine, odjeće i ručnika, jer se na taj način izbjegava kontakt potreban za prijenos grinja svraba.
Prilikom pojave slučaja svraba, a budući da grinje svraba kratko preživljavaju u okolišu i vrlo su osjetljive na temperaturu, pranjem u vrućoj vodi, iskuhavanjem, glačanjem ili kemijskim čišćenjem odjeće, krevetnine i ručnika, uz liječenje oboljelih, lako se sprečava daljnje širenje svraba. Ako se neki predmeti, koji su došli u kontakt s oboljelom osobom, ne mogu prati, dovoljno ih je zatvoriti u plastične vrećice kroz tjedan dana. Također se preporuča usisati tepihe i namještaj, a vrećice iz usisavača odmah baciti.
Također je važno prilikom liječenja da se skabicidima tretiraju sve osobe koje dolaze, ili su bile u dužem, direktnom kontaktu s oboljelom osobom.
Svih navedenih mjera posebno se važno pridržavati pri pojavi krustoznog svraba jer su takve osobe vrlo zarazne, i potrebno ih je provoditi svakodnevno dok se ne potvrdi da je bolest izliječena.