GROZNICA ZAPADNOG NILA

S dolaskom proljeća i toplijeg vremena stvorit će se uvjeti za razmnožavanje komaraca i njihovu veću brojnost. Za čovjeka su ovi insekti važni ne samo zato što su molestanti nego i vektori zaraznih bolesti od kojih je u našim krajevima od 2013. godine važna groznica Zapadnog Nila.

To je bolest uzrokovana virusom (WNV) kojeg prenose komarci a rezervoar su divlje ptice, prvenstveno selice. Virus Zapadnog Nila cirkulira u lancu ptica - komarac - ptica. No budući da se neki komarci, prvenstveno roda Culex, hrane i na pticama i na sisavcima, moguć je prijenos virusa na čovjeka. Sa zaraženog čovjeka bolest se ne prenosi dalje, on je slučajni domaćin.

Virus Zapadnog Nila u Europu je stigao iz Afrike putem ptica selica. U Europi je poznat od 1960., no prva veća epidemija zabilježena je u Rumunjskoj 1996.g. Nakon toga infekcija u ljudi potvrđena je u Češkoj, Francuskoj, Italiji, Mađarskoj, Španjolskoj, Portugalu, Grčkoj, Srbiji, BiH, Austriji.

U Hrvatskoj je od 2013.g. prijavljeno 24 slučaja oboljenja sa sumnjom na Groznicu Zapadnog Nila, neki od slučajeva potvrđeni su u referentnom laboratoriju u Italiji. U Virovitičko-podravskoj županiji nije bilo oboljelih ljudi, no seroprevalencija u konja (pozitivna antitijela u krvi nakon preboljenja) je 2% što znači da je virus prisutan. Konj je kao i čovjek slučajni domaćin u lancu prijenosa virusa.

Bolest se može razviti unutar 3-14 dana nakon uboda zaraženog komarca. Na sreću velika većina slučajeva je asimptomatska. Tek oko 20% zaraženih ljudi razvije blagi oblik bolesti slične gripi s povišenom temperaturom, glavoboljom, bolovima u tijelu, osipom, otokom limfnih čvorova, povračanjem, proljevom i fotofobijom. Ovi simptomi traju nekoliko dana i povlače se. Manje od 1% zaraženih ljudi razvit će neurološke simptome u smislu encefalitisa, meningoencefalitisa ili akutne mlohave paralize. Teška neurološka slika bolesti češće se javlja u starije populacije, osoba s oslabljenim imunološkim sustavom ili u onih koji su oboljeli od kroničnih bolesti.

Specifičnog lijeka nema a niti cjepiva protiv ove bolesti. Stoga se prevencija provodi zaštitom od uboda komaraca. To se može postići osobnom zaštitom i smanjenjem brojnosti komaraca.

Preporučene individualne mjere zaštite od komaraca su slijedeće:

• primjena repelenata, sredstava koja odbijaju komarce
• nošenje odjeće dugih rukava i nogavica pri boravku na otvorenom u vrijeme najveće aktivnosti komaraca tj. od sumraka do zore
• primjena zaštitnih mreža na prozorima i vratima
• primjena repelenata u zatvorenim prostorima u kojima ljudi borave

Važna je i sanacija okoliša tj. uklanjanje mjesta za razvoj legla komaraca:

• ukloniti nepotrebne predmete u okućnicama u kojima se može zadržati voda (kante, limenke, automobilske gume i sl.)
• isprazniti ili dobro zatvoriti spremnike za vodu
• ukloniti vodu koja se zadržava u lokvama i kanalima.

Važna preventivna metoda je dezinsekcija. Smanjenjem broja komaraca smanjit će se mogućnost prijenosa virusa. U našim krajevima najprisutniji je obični komarac (Culex pipiens) koji može prenositi virus Zapadnog Nila, dok tigrasti komarac (Aedes albopictus) koji je također važan prijenosnik virusa nije prisutan u Slavoniji. Poplavni komarci (Aedes vexans i Aedes cinereus) čak i ukoliko su vrlo brojni ne predstavljaju važan vektor za prijenos virusa Zapadnog Nila jer se primarno hrane na pticama a samo izuzetno na ljudima.

Od 2014. Zavod za javno zdravstvo predlaže Program suzbijanja komaraca za područja jedinica lokalne samouprave cijele županije upravo zato što se nastoji smanjiti brojnost komaraca kao potencijalnih vektora zaraznih bolesti. Temelj programa leži na otkrivanju i uklanjanju potencijalnih i trajnih legla komaraca.

Provedbom osobnih mjera zaštite od komaraca a osobito dezinsekcijom širih razmjera znatno bi se smanjila mogućnost pojave bolesti u ljudi.