Nije nepoznata recentna pojavnost da sve veći broj djece i mladih sve slabije izlazi iz kuće, slabije se kreće i druži uživo, a pijančevanja i tulumarenja polako padaju u zaborav i gotovo da postaju opsolentna. Pojam ovisnosti dugo vremena se vezivao isključivo uz konzumaciju sredstava ovisnosti (poput alkohola, duhana, droga,…), no u posljednje vrijeme zamjećuje se sve veći broj obrazaca ponašanja koji mogu ukazivati na ovisnost.

Bihevioralne ili ponašajne ovisnosti nazivamo i nesupstancijalnim ovisnostima jer ne uključuju konzumaciju psihoaktivnih sredstava već osoba razvija ovisnost o određenoj vrsti ponašanja. To ponašanje za osobu je izrazito nagrađujuće. Ono postupno iz navike poprima dimenziju prisile (kompulzivnosti) i javljaju se simptomi usporedivi s onima prisutnim kod ovisnosti o psihoaktivnim tvarima.

Navika → prisila → ovisnost

U razvoj bihevioralnih ovisnosti uključene su strukture limbičkog sustava nazivane i sustavom nagrađivanja koje sudjeluju u usmjeravanju našeg ponašanja. Kada očekujemo nagradu ili neki pozitivan ishod u tim strukturama ispušta se neurotransmiter dopamin te doživljavamo ugodu i uzbuđenje. Posljedično se povećava vjerojatnost da ćemo se opet uključiti u ponašanje koje je do toga dovelo.

Trenutno postoje znanstveni dokazi o mogućem razvoju ovisnosti o sljedećim ponašanjima: kockanje, društvene mreže, online video igre, online pornografija.

Ono što ponašajne ovisnosti karakterizira je legalnost, tj. radi se o proizvodima i ponašanjima koja su legalno dostupna (neka ograničena samo punoljetnim osobama).

Postoji određeni kontinuum od uporabe iz zabave ili koristi preko zlouporabe do ovisnosti. Granica je vrlo suptilna.

Ovisnost se definira kao stanje u kojem se pojedinac nastavlja ponašati na određeni način kako bi došao do nagrade, čak i ako postoje negativne ili štetne posljedice koje nadmašuju korist.

Možemo reći da je nastupila ovisnost u trenutku kada je došlo do gubitku kontrole te nastavka ekscesivnog korištenja unatoč sve očitijem narušavanju drugih odnosa, obveza i ponašanja koja čine sastavni dio našeg života. Sudjelovanje u svim navedenim ponašanjima snažno nagrađuje naš mozak i stvara osjećaj zadovoljstva koji je lako dostupan. Ali to budi i još veću potrebu za njima. I tu se počinje stvarati začarani štetni krug bihevioralnih ovisnosti. Počinju se zanemarivati drugi aspekti našeg života, predmet ovisnosti počinje dominirati, osoba gubi kontrolu nad vlastitim ponašanjem.

Sa znanstvenog stajališta, vodimo se sljedećim kriterijima pri definiranju ovisnosti ( Ricijaš, 2022):

1. PREOKUPIRANOST – ovisničko ponašanje postaje najvažnija aktivnost i dominira emocijama, razmišljanjima i ponašanjem. Stalno se razmišlja o trenutku ponovnog uključivanja u određenu aktivnost te se gubi interes i motivacija za stare odnose, obveze, hobije.
2. MODIFIKACIJA RASPOLOŽENJA - ponašanjem se ublažavaju neke neugodne, a opet normalne svakodnevne emocije (primjerice usamljenost, tjeskoba, nemir, nervoza i slično). Čini se logičnim raditi nešto drugo ako se loše osjećamo, ali pitanje je je li način dugoročno funkcionalan ili štetan.
3. RAZVOJ TOLERANCIJE – potreba da se s vremenom neka aktivnost mora češće ponavljati kako bi se postigao isti učinak kao na početku. Primjerice, što se više vremena provodi kockajući, osoba ima potrebu ulagati više novca ili kockati s većim rizicima kako bi osjetila ono uzbuđenje i adrenalin kao i ranije. Znatiželja i krug prijatelja na društvenim mrežama mora se povećati. Broj lajkova i komentara više nije zadovoljavajući… osoba treba sve više i više.
4. SIMPTOMI SUSTEZANJA – odnose se na neugodna emotivna ili fizička stanja koja se javljaju kada je predmet ovisnosti nedostupan, ili se aktivnost smanji. Primjerice, snažna nervoza kada internet nije dostupan, uz izraženu preokupiranost pitanjem Što se tamo na društvenim mrežama događa? Drhtavica, nemir, svadljivost kada se ne može igrati omiljena igrica.
5. KONFLIKTI – zbog količine vremena provedenog u ovisničkom ponašanju, osoba ulazi u sukobe s ljudima iz svoje okoline (partnerski, obiteljski, prijateljski odnosi), ali i sa samim sobom (osoba na nekoj razini zna da treba prestati, ali ne može, pa vodi unutarnji dijalog, tj. svađa se sama sa sobom).
6. RELAPS – sklonost povratka na staro, odnosno ponovno uključivanje u ovisnička ponašanja nakon određenog vremena kontrole.

Navedeni kriteriji na neki način ukazuju i na brojne nepovoljne posljedice ponašajnih ovisnosti koje nas pogađaju kao pojedince, ali i naše odnose s bliskim osobama, naše hobije, interese i našu cijelu okolinu. Jedno je od glavnih obilježja ovisnosti gubitak kontrole nad vlastitim ponašanjem, a to zapravo znači svojevrstan gubitak kontrole nad samim sobom. Kao da kontrolu preuzimaju društvene mreže, video igrice, kockanje…

(nastavlja se..)

Ukoliko ste zabrinuti za sebe ili nekog od Vaših bližnjih radi neke od bihevioralnih ovisnosti, kontaktirajte obližnji Centar za prevenciju ovisnosti Zavoda za javno zdravstvo.

Korisni linkovi:
https://www.pbsvi.hr/dnevne-bolnice
https://www.who.int/news-room/questions-and-answers/item/addictive-behaviours-gaming-disorder
https://www.psychiatry.org/patients-families/internet-gaming

dr.sc. Sanea Mihaljević, spec. psihijatrije, subspec. psihoterapije