O KRPELJIMA

Krpelji su sitni kukci koji spadaju u skupinu paučnjaka. Veliki su 1-5 mm ovisno o fazi razvoja u kojoj se nalaze: jajašce, ličinka, nimfa i adult. Nakon što se jajašca izlegu sve razvojne forme moraju sisati krv da bi mogle preživjeti i prijeći u slijedeći razvojni oblik. Da bi došli do krvi krpelji moraju naći domaćina pa je ponekad potrebno i tri godine da bi završili svoj razvojni ciklus, tj. da bi došli do faze adulta kad odrasla ženka polaže jajašca.

Mnogi krpelji ugibaju zato što nisu uspjeli pronaći domaćina za sisanje krvi no to se kompenzira velikim brojem jajašaca koja polaže zrela ženka.
Domaćini mogu biti sisavci, ptice, reptili i vodozemci.
Krpelji pronađu životinju tako što registriraju njen dah, toplinu, miris ili vibracije pri pokretu. Smješteni na vrhu travke ili grančicama grma do 1 m visine, uz staze koje koriste životinje, čekaju svoju "žrtvu". Dovoljno je očešati se o grm ili travu i krpelj se prihvati za domaćina. Ponekad puzi po tijelu do nekoliko sati sve dok ne pronađe povoljno mjesto za ubod - odgovaraju mu tanka koža i blizina krvi. Kod čovjeka je to obično oko gležnjeva, stražnja strana koljena, prepone, pazusi, unutarnja strana lakta, ispod dojki, vrat, oko ušiju, vlasište. Krpelj zabada svoje rilce u kožu te pri tome luči anestetik zbog čega ne osjetimo ubod. Hrani se polako kroz nekoliko dana, nakon toga se otpusti i priprema za novi životni stadij. Ukoliko domaćin u krvi ima neki patogeni mikroorganizam, krpelj ga može usisati. Pri slijedećem hranjenju na slijedećem domaćinu, budući da ispušta malu količinu sline, s njom može izbaciti i taj mikroorganizam. Na taj način se mogu prenijeti neke zarazne bolesti. U našim krajevima to su krpeljni meningoencefalitis (KME), Lyme borelioza i erlihioza. U drugim krajevima svijeta to su neke druge zarazne bolesti o kojima se treba raspitati prije eventualnog putovanja.

Krpelji su aktivni u proljeće i rano ljeto, tijekom ljetnih vrućina se primire da bi aktivnost ponovo porasla u kasno ljeto i jesen. U zimi ponovo miruju zbog niskih temperatura koje im ne odgovaraju.
Žive u šumama ali ih ima i na poljima. Njihovim ubodima su najviše izloženi oni koji su profesionalno ili hobijem vezani uz boravak u prirodi (šumari, poljoprivrednici, lovci, planinari).

Preporuke za zaštitu od uboda krpelja su slijedeće:

• Obući odjeću koja prekriva tijelo - dugi rukavi i nogavice, nogavice uvući u čarape.
• Izbjegavati provlačenje kroz grmlje, ležanje na tlu.
• Koristiti repelente - sredstva koja odbijaju kukce. Njima treba premazati nepokrivene dijelove tijela te eventualno odjeću.
• Nakon povratka iz prirode odjeću skinuti i oprati, otuširati se kako bi se isprali krpelji koji se nisu prihvatili. Pregledati cijelo tijelo a osobito spomenute dijelove za koje krpelji imaju afinitet.
• Koristiti repelente za kućne ljubimce jer oni mogu donijeti krpelje u našu blizinu.

Ukoliko pronađete krpelja treba ga što prije odstraniti. Ne smijete ga premazivati kremama, uljem, octom ili alkoholom jer tad dožive šok pri kojem ispuštaju veću količinu sline u tijelo domaćina, a slina može sadržavati mikroorganizme ako je krpelj zaražen.
Izvadite ga uz pomoć pincete tako da ga prihvatite za tijelo što bliže koži. Lagano ga povlačite. Za kratko vrijeme on će se otpustiti. Ako pukne tijelo i glava krpelja ostane u koži, pokušajte ju izvaditi iglo ili jednostavno ostavite. Vaše tijelo će ju odbaciti kroz neko vrijeme kao i svako drugo strano tijelo. Nakon što ste izvadili krpelja, mjesto uboda dezinficirajte alkoholom.