Ove se godine Svjetski dan zdravlja, koji se u svijetu obilježava 7. travnja, obilježava u Velikom tjednu koji prethodi Uskrsu, najvažnijem kršćanskom blagdanu. Prigoda je to zapitati se pomaže li religioznost mentalnom zdravlju i osnažuje li se vjera s godinama života?

Mnogi ljudi vjeruju u nadnaravno, u Boga svemogućeg, i mnogima to što vjeruju pomaže u svakodnevnom životu. Međutim, koliko je ta vjera zaista čvrsta? Sa stajališta psihologije ličnosti vrlo je važno znati kako se religiozno iskustvo kod ljudi oblikuje, razvija i kako djeluje na ponašanje. To je važno znati kako bi se uvidjeli uzroci i razlozi radi kojih se ljudi, posebno mladi, obraćaju vjeri, te koje posljedice vjera i vjerovanje imaju na njihov psihosocijalni rast i razvoj. Saznanja o tome uvelike mogu pomoći i vjernicima samima da preispitaju sami sebe i tako još više učvrste vlastitu vjeru.

Psihologija koristi stručnu i znanstvenu metodologiju kako bi spoznala uzroke i ishodišta doživljavanja i ponašanja, pa i u području psihologije religioznosti. Tako je profesor psihologije Siniša Brlas tijekom 2014. i 2015. godine proveo istraživanje religioznosti među mladima u virovitičkim srednjim školama te među vjernicima Župe svetoga Roka u Virovitici. Za potrebe istraživanja konstruirana je Anketa religioznosti od sedam pitanja o dimenzijama religioznosti. Odgovori na pitanje zašto dolaze u crkvu pokazuju da je kod 51% mladih to zbog utjecaja iz okoline (odgoj ili socijalni pritisak), a 45% njih u crkvu dolazi zato što to zaista žele, dok su svi odrasli ispitanici (dakle njih 100%) odgovorili da u crkvu odlaze zato što to žele. Postavilo se pitanje moraju li djeca i mladi većinom zaista dolaziti u crkvu i kada to ne žele, dok odrasli u crkvu ne moraju dolaziti pa dolaze samo oni koji i kada to žele, ili snaga vjere biva sve veća odrastanjem i starenjem?

Prosječna se procjena ispitanika o “snazi vjere” povećava (iako nije testirana značajnost te razlike) što su ispitanici stariji: kod mladih prosječne dobi 16,5 godina srednja vrijednost procjene na skali od 1 do 5 je 3,42, kod odraslih od 32,6 godina snaga vjere je prosječno 3,65, a kod starijih je osoba od 58,3 godine snaga vjere prosječno 3,77.

Ovi bi nalazi mogli upućivati na zaključak da se zaista tijekom života vjernika njegova vjera osnažuje. Može se zaključiti i da zdrava, a posebno intrinzična (unutarnja) religioznost doprinosi očuvanju mentalnog zdravlja te je važan (zaštitni) činitelj tijekom rasta i razvoja, što je u skladu s razvojnim konceptima religioznosti. Stoga je korisna spoznaja da se religioznost razvija tijekom života, a osobito religiozno mišljenje razvoj kojega je usporedan sa spoznajnim razvojem, što je i ovim istraživanjem pokazano.

Ovo je istraživanje jedinstveno jer pokazuje kako svoju vjeru doživljavaju i žive vjernici upravo u našoj sredini te kako njihova vjera djeluje na njihovo mentalno zdravlje, pa je istraživanje tako ustvari dio šire skrbi o zaštiti mentalnog zdravlja ljudi.

Više o temi religioznosti mladih može se pronaći u knjizi profesora Siniše Brlasa „Pomaže li religioznost mentalnom zdravlju mladih“ na ovoj poveznici.